Ako živite u selu, sigurno ste se bar jednom zapitali da li vredi ostajati ili je pametnije zameniti život na selu nekim većim gradom. Možda ste selo već napustili, možda ste u fazi razmišljanja, a možda ste potencijalni povratnik… Ovom filozofijom se već duže vreme bavim u svojoj glavi. Jednom sam i otišla sa rečima “Nikada se neću vratiti…” Ali jesam.

Volim selo i ne krijem to. Volim što je čistije, zelenije, tiše. Volim i to što skoro svakom na ulici poželim ‘dobar dan’ i što tome učim i svoje dete i vrtićku decu. Volim kad u proleće u dvoriste iznesem svoje sobno cveće na terasu i prozore. Volim terasu, dvorište, naše kućne ljubimce i širinu kuće. Volim kuće…
Ali, od ljubavi se ne živi, tako kažu.
Kod nas je ispalo ovako: i suprug i ja smo zaposleni u selu, ne moramo da putujemo. Od svog deteta sam odvojena samo 6 sati, suprug od nas 7. On kolima na posao stiže za 15 minuta, ja peške za 5. Oboje radimo u prvoj smeni i, zaista, ne možemo da se žalimo. Jer čak ni u selu nije svima ovako.
U nekim porodicama se radi po osam sati, u smenama, s putovanjem do posla od oko sat vremena, gde se s decom provede vrlo malo vremena što utiče i na roditelje i na decu.
Nije život samo 10 dana godišnjeg odmora na letovanju. Život je i ostalih 355 dana…. ili bar tako treba da bude.
Nažalost, obezbediti egzistencijalan život u selu je vrlo teško, pogotovu za one ljude koji ne potiču iz klasičnih seoskih domaćinstava kod kojih dominira stočaratvo ili zemljoradnja. Pa čak i u takvoj porodici to mora da se voli.
Školovanje dece i sportske aktivnosti u selu
Koliko skup može biti život u selu dokazuje i činjenica da će vam deca kad-tad krenuti u školu. U vojvođanskim selima, najčešće postoje samo osnovne škole, srednje škole su u opštinama i gradovima, a fakulteti samo u gradovima. Izdvajanje novca za knjige i potrepštine za školu, i za mesečnu kartu srednjoškolcu-tinejdžeru (kojem pored svega treba još mnogo bitnih i manje bitnih stvari), može biti vrlo naporno za kućni budžet. Jedino gore od toga je imati istovremeno dva srednjoškolca, putnika, tinejdžera…
Visoko obrazovanje bolje da ne spominjem i potencijalno plaćanje visoke kirije i troškova stanovanja…

Ako poželite da upišete vaše dete na sport, a živite u vrlo malom mestu, mogućnosti su ograničene, skoro nikakve… Nema bazena, fudbalskih i košarkaških terena, nema trenera, a možda ni dovoljno dece. ALI, možete usmeriti dete da postane amater – rekreativac, ako samo malo uključite maštu i iskoristite mogućnosti vašeg okruženja (planinarenje, biciklizam, veslanje, plivanje, roleri, džogiranje). Iz te priče se možda izrodi i pravi profesionalac, ko zna…
Zanimanja u selu
Ipak, u skoro svakom selu postoje zaposleni profesori, učitelji, vaspitači, lekari, bibliotekari, veterinari. Postoje čistači, baštovani, uzgajivaci raznih biljnih vrsta namenjenih za ishranu ljudi, životinja; postoje mesari, stočari, pekari, policajci, postoje zaposlene kasirke i trgovkinje. Postoje uslužni kosači, maseri, uslužne pečenjare. Ima i sladoledzija, konobara, kuvara i portira. Postoje benzinske pumpe na kojima još uvek radi živ čovek. I svi su još uvek nezamenjivi robotima i RADE. A ima i hobista koji spoje lepo i korisno: odgajivačnice pasa, hortikulture, pisaca, fotografa, šminkera, frizera i raznih influensera.
Ovo je širok spektar zanimanja (i razloga) zbog kojih se selo ne napušta, čak šta više, može da vas natera na razmišljanje da se u njega vratite nakon školovanja, kao što sam ja uradila.
Zbog ovoga dajem posebnu prednost selu:
- Kuće u selu su povoljnije, povoljnije ćete proći ako kupujete plac bez kuće pa je sami izgradite (nego da to učinite u gradu). Održavanje kuće nije jeftino, ali u nju ulažete ponekad. I zgrade u gradu ako se ne održavaju, propadaju. I svakako je lakše dogovoriti se sam sa sobom oko renoviranja nego sa 100 komšija. Zar ne?
- Deca u selu su zdravija, okružena prirodom, zelenilom, kućnim ljubimcima.
- Ekološke prednosti
Pročitajte post “Selo ili grad (iz ekološkog ugla)”