Pre nekoliko dana ekipa makedonskog portala na čelu sa Natašom Boškovakom-Zlatkovom i ja, odradile smo intervju na temu načina na koji funkcioniše prosveta u našoj zemlji. Prenosim ga u celosti…
Tog petka, 13.marta, sam u svojoj vrtićkoj grupi imala samo petoro dece. Osim što se nekoliko roditelja dece javilo da ima boginje, ostali su bili nemi.
Jedna mama me je zainteresovano pitala šta preporučujem. Da li da dovode decu ili ne. Bila sam pomalo zatečena pitanjem, ali odgovorila sam da sam jednako zbunjena kao i oni, i da sam informisana isto koliko i oni.
Tog petka 13. u Srbiji je bilo 35 ljudi zaraženih koronavirusom.
Negde je vladala panika, a negde muk. Moram da primetim da čak i u malom mestu u kom živim, toga dana, posle posla nisam mogla nigde da kupim brašno. Sa rafova je nestajao i toalet papir, kvasac, ulje, a za asepsolom sam tragala već nekoliko prethodnih dana …
Svi su bili uz TV u nedelju u 20h kada se oglasio predsednik Srbije i rekao da od sutra, 16.marta, zatvatamo škole, vrtiće i fakultete. Iako su tvrdili da Koronavirus ne napada decu.
Od tog trenutka smo se pitali šta će biti dalje. Online nastava i nastava preko TV ekrana je delovala neverovatno i miljama daleko od nas, ali učitelji su se izuzetno brzo organizovali i snimili mnogo materijala. Izgledali su vrlo profesionalno, ljubazno, samouvereno. Bili su sjajni, obzirom da je mnogima prvi put da su stali pred kamere. Nastava se emituje svakog radnog dana od 8h na nacionalnoj frekvenciji. Prve nedelje, predavali su se samo srpski jezik i matematika za decu od 1. do 4. razreda. Nakon nedelju dana, organizovana je nastava za celu osnovnu školu, organizovale su se i srednje škole, ali i nastava na jeziku nacionalnih manjina. Fakulteti drže online predavanja i šalju studentima materijale. Deluje da sve dobro funkcioniše.
Ovog ponedeljka počele su da se grupišu dečije emisije u jedan zabavni program za predškolce. Zanimljiv je i prepun kvalitetnih informacija za decu. Dopada mi se sadržaj te vrste i uopšte ideja za jedan takav program, jer ih u Srbiji ima veoma malo.
Nakon par dana od proglašenja vanrednog stanja, stručna služba moje predškolske ustanove se oglasila putem viber grupe i zamolila da se organizujemo i pošaljemo aktivnosti roditeljima. Jednom nedeljno šaljemo zadatak koji roditelji treba (mogu) sa decom da odrade. Dogovor je da se pridržavamo metodika da bi aktivnosti imale red i smisao, pa smo tako počeli od metodike razvoja govora, početnih matematičkih pojmova i tako redom. Te metodike prate i određene teme koje u saradnji sa decom bira vaspitač.
Lično vodim grupu mešovitog uzrasta i imam desetak predškolaca. Kontakt održavamo preko fb grupe i za sada dobro funkcioniše. Ja roditeljima šaljem zadatke, oni meni fotografije dece i njihovog produkta. Šalju i komentare po kojima zaključujem da su zadovoljni.
Znam da je mnogim roditeljima u Srbiji teško. Za sve je ova situacija vrlo iznenadna. Neki roditelji čak i rade i imaju problem da zbrinu dete. A kako se situacija pogoršava i produžava, deci sve više nedostaju vrtić, drugari i uopšte, spoljni svet.
Čini se da su deca u selu u blagoj prednosti, jer imaju dvorišta, kućne ljubimce, bašte, otvoren prostor u kojem mogu da se igraju. Problem je što nam stiže lepo vreme koje mami i decu i roditelje da izlaze iz svojih domova, dok je stroga je preporuka medicinske struke da se ostane kod kuće.
Na ovu situaciju gledam kao na ogroman izazov za roditelje, jer se skoro sav naš posao preselio u njihove domove i oni su sada i vaspitači i pedagozi. Sada je na njima zadatak da objasne situaciju u zemlji i svetu, da objasne svom predškolcu šta znači vanredno stanje, šta je Koronavirus i kako da sačuvaju zdravlje. Osim toga, potrebno je da svoje dete animiraju, da sa detetom vežbaju i da nastave vrlo važnu pripremu za školu. Mnogi će biti improvizatori, jer smo svi potpuno nespremni ušli u ovu priču.
JOŠ NEKE PREPORUKE…
Ova situacija je vrlo teška ali prolazna. Deci predškolskog uzrasta nije lako objasniti pojavu virusa, izolacije i policijskog časa. U blagoj prednosti su porodice sa dvorištem ili one koje su u prilici da se izoluju kod nekog na selu. Ova deca polako mogu da zapadnu u krizu socijalne prirode kada im posebno nedostaju drugari, vrtić, bake i deke. Najteže je porodicama u stanovima.
Osim spomenute socijalne krize, fizički su ograničena u malom prostoru i ne znaju šta će od sebe. Tv sadržaj prilagođen deci (školski program) popuni jedan deo dana, oni koji imaju braću i sestre nastavljaju svoj dan u igri, oni koji su sami, malo teže potroše energiju.
U početku smo svi mi iz pedagoške struke izletali sa razlicitim preporukama i idejama i verujem da su roditelji to prihvatali i primenjivali, ali kako vreme prolazi, ideja ne ponestaje, naravno, ali deci počinje da dosađuje nametanje sadržaja.
Preporučujem da pretrazite internet knjižare i pronađete knjige čiji sadržaj bi mogao da ih zaintrigira (npr: istraživačke ili Montesori aktivnosti)
*Upotrebite maštu, dekorišite zajedno, pravite kolače, plešite, pravite poligone, osmislite svoju igru;
*Najvažnije je da tokom svake aktivnosti obratite pažnju na interesovanja vašeg deteta i da ne odstupate od toga;
*Vodite računa da pred detetom ne gledate mnogo tv sadržaj o koroni, te vesti bi mogle da uznemire i uplaše dete;
*Čuvajte se štetnog uticaja mobilnih telefona. Nemojte da omekšate i olako dete “navučete” na igrice. Budite (ostanite) dosledni. Štetnosti uticaja ove napravice su zaista brojne. Pisala sam o tome u svom postu Mobilni telefon za dete.
*Prisetite se igara koje ste voleli u detinjstvu i naučite vaše dete nekoj od njih (sećate se možda da ste pravili kule od karata, igrali klikere, žmurke, klot-frket ili kolariću paniću, lastiš, toplo hladno, školice…) Na mom Instagram profilu u highlight-erima postoji jedan “Naše igre” gde sam vas navodila da se prisetite šta ste se igrali kao deca;
*Ako do sada niste, možete da napravite neki zanimljiv ritual sa vašim detetom, npr, svakog jutra pustite na yt neku jednostavnu zumbu i trenirajte zajedno ili predveče čitajte neki duži roman deo po deo (Alisa u zemlji čuda, Robinzon Kruso, Frankenštajn, Dr Dilitl…)
Pozovite neke druge telefonom ili video-pozivom i neka se deca međusobno ispričaju…
Vaš zadatak je da ovu izolaciju pretvorite u uživanje onoliko koliko je to u vašoj moći. Ako se samo malo prepustite i pokušate da se zabavite i ispunite dan smehom, videćete da i nije tako strašno.
Zapitajmo se koliko u “normalnim” okolnostima uopšte imamo vremena za svoje dete?!
Mi, vaspitači smo tu da odgovorimo na pitanja roditelja, da posavetujemo i damo predlog. Oni mogu da ga usvoje, ali i ne moraju. Mi to ne znamo. Uticaj ove situacije i izolacije odraziće se na decu, pozitivno ili negativno (što od nas zavisi) pokazaće se u nekim narednim godinama koje slede.
Ali isto može da se kaže i za nas odrasle, zar ne?
Branislava Ćosić i Nataša Boškovska – Zlatkova za makedonski portal deca.mk