Možemo li iskočiti iz životne priče koja nas prati od početka našeg života? Ovo je priča o Deci ulice.
Tokom fakulteta, profesorka nam je ugovorila (ili “sredila”) sastanak sa tadašnjim rukovodiocem novosadskog Centra za socijalni rad, jer nas je zanimala fenomen zvan “deca ulice” u našem društvu.
Ne sećam se zašto i koji smo tačno seminar spremale, ali zapamtila sam jedno svoje pitanje i jedan odgovor koji sam dobila.
Na položaju rukovodioca bila je žena. Veoma lepa, obrazovana, sa istančanim ukusom za modu. Zapamtila sam i to koliko se stručno izražavala i kako smo prikupile sjajne odgovore od nje.

Među postavljenim pitanjima bilo je i ovo: “Zašto se toliko dece nalazi na ulici iako postoji ova ustanova, dom za decu, svratište? Zašto žive i rade na ulici…?”
“Zato što je to njihov stil života.” Rekla je.
Sve posle toga što je izgovorila, ja više nisam čula.
Pokušavala sam da shvatim šta je htela da kaže i koji su to stilovi života.
Koji je to moj stil života, vaš…?
Deca ulica -Stil života ili ne zabadanje nosa u tuđu čorbu?
Kao student (mladi aktivista) razočarana sam bila tim odgovorom od nekog ko mi je delovao kao osoba koja može da učini baš sve da taj “stil života” iskoreni.
Nisam mogla da se pomirim s tim da se neko na takvom položaju MIRI S TIM.
Šta se to dešava? Zar mi nismo na strani dece? Zar mi nismo ti koji treba da smo tu za njih i da ih štitimo dajući im znanje i osnovne životne veštine kao stručna lica?!
Eh, da… kad sam student bila ja…
Međutim, iskustvo je ono što me je potpuno demoralisalo i učinilo da shvatim šta znači ta rečenica: “Stil života”.
Ako dete gleda nasilje u porodici, oca koji fizički ili psihički maltretira majku, živi u haosu, nemaštini, suočava se od detinjstva sa ozbiljnim porodičnim problemima, vrlo je moguće da ni samo ono neće birati obrazovanje ni zdrav put ka svojoj sreći.
Ali zato, dete koje gleda majku koja je obrazovana, ali se isto tako iz dana u dan edukuje, radi na sebi. Ima bogat društveni život, koja svako veče pije čaj i čita knjigu pred spavanje, verovatno će želeti da bude isto što i ona i poći će tim, ili sličnim putem.
Iver ne pada daleko od klade.

Pa tako deca zubara, često i sama to postoju -zubari… Deca molera, bravara, majstora sa svojim radionicama, mogu videti idola u svojim očevima i poželeti da se bave istim zanatima… itd
Žena je rekla još i to da ako u biološkoj porodici postoji i trunka ljubavi, deca se ne izmeštaju iz takvih porodica, jer se radom na ulici ne smatra da je dete fizicki kažnjavano ili zanemareno… (mada, ovo “zanemareno” može da shvati kako ko hoće). Tako postaju deca ulice.
Deca ulice – kako pomoći?

Ako im dajete novac, vi ustvari njihov rad podržavate. Znam, žao nam je svima, ali nešto blažom podrškom bi se moglo smatrati da im kupite obrok (kiflu u pekari). Nahranili ste ga i to vas je donekle umirilo, jer bar znate da je pojeo nešto. (Novac bi mogao neko da mu uzme (roditelji)).
U većim gradovima postoje Svratišta za decu. Oni organizuju razne aktivnosti, edukacije, mogu dobiti obrok, mogu se istuširati ili presvući (promeniti odeću). Moguće je da primaju pomoć od građana u vidu garderobe ili nekih drugih materijalnih stvari. Možete ih pozvati i raspitati se. Ili možete direktno to dete, koje zateknete da radi na ulici, uputiti na njihovu adresu.
Volonterski rad u svratištu, je jedna od opcija ako imate višak slobodnog vremena.
Možete biti aktivista ili organizator različitih humanitarnih akcija. Prikupljati stvarčice, knjige i igračke koje ćete udeliti najugroženijima iz svog mesta, udružiti se sa većim institucijama (vrtići, biblioteke,…). Deca ulice će vam biti zahvalna.
Možete im pružiti informacije koje neće dobiti od svojih roditelja:
Da će jedino obrazovanjem biti u mogućnosti da nešto promene u svom životu.
Poruka studentima
Ono što vidite i doživite kao student može da bude potresno, međutim, tokom godina iskustva očvrsnemo i ojačamo. Tako je sa ovom profesijom, baš kao i u životu. Shvatićeš da ne možeš svakom detetu ovog sveta pomoći, shvatićeš da su ti mogućnosti vrlo male… Ali, kada se takvo dete nađe u tvojoj grupi, u tvojoj sobi, veruj, znaćeš šta treba da radiš i kako da se postaviš… Srce će ti reći…
Ako pitanje nije previše lično:
Šta ste vi danas, a ko su vaši roditelji? Da li se vaš put u karijeri i životu razlikuje?
Pretplati se, i primaj obaveštenja o novim postovima sa sajta… besplatno je!